
Srpska pravoslavna crkva 27. juna po novom (14. juna po starom kalendaru) slavi Svetog proroka Jeliseja, jednog od najvećih proroka Starog zavjeta i nasljednika Ilijinog duha.
Njegovo ime i djela utkali su se duboko u narodnu pobožnost, posebno kao zaštitnika vida i onih koji pate od očnih bolesti.
Iako se u biblijskoj hronologiji pojavljuje prije više od devet stotina godina prije Hrista, njegov lik i danas živi u molitvama, narodnim običajima i vjerovanju da ovaj dan donosi očišćenje tijela i duše.
Prema Bibliji, kada je Gospod odlučio da uzme proroka Iliju k sebi, rekao mu je da za svog nasljednika odredi Jeliseja, sina Safatova, iz plemena Ruvimova, iz grada Avelmaula. Ilija mu prenosi božju volju, ogrće ga svojim prorčkim ogrtačem i moli od Boga dvostruku mjeru duha, koju Jelisej i prima.
Od tog trenutka, Jelisej napušta dom, porodicu i sve što ima, i kreće za Ilijom, spreman da se potpuno preda službi Gospodu. Kada Ilija biva uznesen na nebu ognjenim kolima, Jelisej ostaje njegov dostojni nasljednik, i započinje proročku službu još većom silom i snagom.
Sveti Jelisej je u narodu poznat kao veliki čudotvorac, jedan od najmoćnijih proroka u istoriji.
Prema vjerovanju, među njegovim čudesima izdvajaju se:
“Razdvajanje vode Jordana, baš kao što je Mojsije razdvojio Crveno more.
Učinio je gorku vodu u Jerihonu pitkom, bacivši so u izvor.
Pozvao vodu u iskopane rovove u ratu s Moavićanima, spasivši vojsku žeđi.
Umnožio ulje u posudama siromašne udovice – ono nije prestajalo da teče dokle god je bilo praznih sudova.
Vaskrsao mrtvog sina žene iz Šunema, koja ga je hranila i primala kao Božijeg čoveka.
Sa samo 20 hlepčića nahranio je 100 ljudi – jedan od najstarijih primjera umnožavanja hrane u hrišćanskoj tradiciji.