Ulazak u crkvu ili manastir često budi različite emocije, a neretko i sumnje, bez obzira na vjerovanjima i pozadinu pojedinca. Mnogi se suočavaju s nesigurnošću oko toga kako treba da se ponašaju u crkvi, što je najčešće posledica poštovanja vjerskih običaja i tradicija, kao i želje da se ispune pravila i norme zajednice. Otac Makarije ističe da, iako postoje tradicije, najvažniji element jeste iskrenost i duboka vjernost u srcu. Prema njegovim riječima, cjelivanje ikona predstavlja čin ljubavi i poštovanja prema svetitelju, a ključ je u tome da to činimo sa iskrenom vjerom i skromnošću.

„Život se često dijeli na ono što je bitno i ono što nije. Mnogi se previše fokusiraju na formalnosti koje nisu u suštini presudne. Kada ulazimo u crkvu, duhovni aspekt treba da bude važniji od fizičkog. Slično je i sa cjelivanjem ikona – to nije samo fizički čin, već način povezivanja sa svetiteljem. Ikona je mnogo više od predmeta; ona nosi prisustvo sveca. Mnogo je važnije da se duhovno povežemo sa osobom koju ikona predstavlja nego da se previše bavimo pravilnim redosledom cjelivanja,“ objašnjava otac Makarije.

On dodaje da je od esencijalne važnosti da znamo ko je na ikoni, jer se obraćamo određenoj svetinji. Ako je na ikoni Isus Hristos, treba početi molitvu sa „Gospode“, a ako je u pitanju ikona Bogorodice, molitva treba početi sa „Presveta Bogorodice“. „Znanje o tome kome se obraćamo pomaže nam da izgovorimo pravu molitvu sa odgovarajućim poštovanjem,“ kaže otac Makarije.

Prema njegovim rečima, pravilno ponašanje u crkvi podrazumeva da se mirno i s poštovanjem stane pred ikonu, prekrsti dva puta, pokloni, poljubi ikonu, i potom se ponovo prekrsti. „Redosled cjelivanja nije toliko važan kao namjera i vjera koja stoji iza njega. Važno je to što činimo iz srca, ne zbog običaja ili pomodarstva,“ napominje otac.

Prvo se cjeliva ikona na sredini crkve, koja predstavlja svetitelja kome je crkva posvećena, zatim se cjeliva ikona Spasitelja s desne strane i ikona Bogorodice s lijeve strane. Nakon cjelivanja, vjernici mogu da se povuku na slobodno mesto u crkvi.

Takođe, tokom bogosluženja postoji praksa da muškarci stoje sa desne strane, a žene sa ljeve, a otac Makarije napominje da je ovo kako bi se očuvala unutrašnja smirenost. „Najvažnije je da se tokom bogosluženja usmjerimo na duhovnu povezanost, a ne da ometamo mir ili skrećemo pažnju. Svaki pokret treba da bude pažljiv, kako bi se svi prisutni koncentrisali na molitvu. Na svako prekrštanje sveštenika, ili na pominjanje Oca, Sina i Svetog Duha, vjernici treba da se prekrste,“ dodaje otac.

Na kraju, otac Makarije savjetuje da se na bogosluženje dolazi na vrijeme, ali ako se neko zadrži i stigne kasnije, treba tiho i pobožno stati na odgovarajuće mesto, bez cjelivanja ikona. Po završetku bogosluženja, vjernici mogu poljubiti ikone, zapaliti sveće i upitati se za lične molitve.

Oznake:

CrkvaVjera