Po vjerskom učenju, u prvoj godini svog javnog djelovanja, Isus Hristos je otišao kod Jovana Krstitelja da ga ovaj krsti.

Poslije krštenja, prema predanju, sveti Jovan je vidio kako se nebo otvara i Duh sveti, kao golub, silazi na Isusa i reče „Ovo je Sin moj i Njega poslušajte“.

. Taj trenutak predstavlja objavljivanje Bogočovjeka i uvođenje Hrista u mesijansku misiju.

Takođe, prvi put ostvareno je Sveto Trojstvo – u Božjem glasu sa neba koji reče: “Ovo je Sin moj”, krštenju Sina Božijeg u reci i Svetom duhu koji je u obliku goluba sletio na Hrista.

Bogojavljenje je jedan od 15 najvećih hrišćanskih praznika.

Na Bogojavljenje vrše se dva osvećenja: uoči praznika u crkvi i na dan praznika na rijeci ili u drugoj tekućoj vodi.

Vjeruje se da je ta voda ljekovita. Smatra se ljekovitom i zaštitom od nečistih sila i čuva se u kućama.

Hrišćanstvo uči da se bogojavljenska vodica nikada ne kvari, jer u njoj prebiva sila Duha Svetoga.

U većini krajeva običaj je da sveštenik lično raznese bogojavljensku vodicu po domovima vjernika.

Vjernici se na Bogojavljenje pozdravljaju riječima “Hristos se javi”, a otpozdravljaju sa “Vaistinu se javi”.

U krajevima u kojima žive Srbi običaj je da se u rijeku ili jezero baci krst, a mladići se takmiče ko će doplivati prvi i uhvatiti ga.

Bez obzira na to u koji dan padne, na Bogojavljenje se nikada ne posti.

Takozvani nekršteni dani, započeti na Božić, završavaju se Bogojavljenjem.

Bogojavljenje spada u jedan od najvećih hrišćanskih praznika, pa su se s tim u vezi razvili brojni narodni običaji koji se vezuju kako za sam praznik, tako i za noć uoči Bogojavljenja.

Otvaranje nebesa je jedan od najpoznatijih običaja bogojavljenske noći. Vjeruje se da se u ponoć uoči Bogojavljenja otvaraju nebesa, te da tada treba pogledati u nebo i zamisliti želje za koje se vjeruje da će se sigurno ostvariti.

Običaj je i da neudate djevojke veče pred Bogojavljenje stave ogledalce ispod jastuka, jer se vjeruje da će u snu vidjeti mladića za kojeg će se udati.

U nekim krajevima postoji običaj da mlade djevojke na Bogojavljensko jutro odu do netaknutog izvora vode, bace u njega nekoliko zrna pšenice ili druge žitarice i izgovore: „Kako ide voda, tako da ide i berićet u naše njive“. Potom zahvataju vodu i nose je svojim ukućanima. Ponegdje se sačuvao i običaj da ukućani popiju malo te vode preko sjekire, jer se vjeruje da će tako izbjeći svađe.

U pojedinim krajevima starije žene na Bogojavljenje obraćaju pažnju na vremenske prilike i na osnovu njih predskazuju kakva će godina biti. Ako tog dana bude mraza i snijega, vjeruje se da će godina biti rodna, dok vedro i sunčano vrijeme najavljuje sušnu godinu.