
Građane Republike Srpske, ali i FBiH, u narednom periodu nesumnjivo očekuje novi rast cijena, prije svega zbog dešavanja na Bliskom istoku i turbulencija na svjetskim berzama. Takva kretanja mogla bi dovesti i do daljeg pada životnog standarda, koji je u posljednjih nekoliko godina već značajno narušen.
Na to upozorava ekonomista Igor Gavran, ističući da je novi talas poskupljenja gotovo neminovan, prije svega zbog korekcija cijena goriva na domaćim benzinskim pumpama. One su, kako kaže, reagovale odmah nakon rasta cijena sirove nafte na svjetskom tržištu, do kojeg je došlo zbog rata na Bliskom istoku i zatvaranja Ormuskog moreuza, kroz koji se transportuje gotovo petina svjetske nafte. Prema njegovim riječima, način na koji su domaći naftni distributeri podigli cijene otvara brojna pitanja.

KLjUČNE ČINjENICE
– Ono što su prethodnih dana uradili domaći naftni distributeri nije ništa drugo do klasična pljačka. Ako je gorivo za prodaju kupljeno prije 15 ili 30 dana, zašto sada dižu cijene za 15 ili 20 odsto? Oni su za tako nešto izgovor pronašli gledajući televizor. To se trebalo sankcionisati, pa ako treba i zatvoriti one pumpe koje to rade – poručio je Gavran.
Koliko će novi rast cijena goriva uticati na poskupljenje osnovnih životnih namirnica, kaže da je teško precizno procijeniti, ali smatra da će do njega nesumnjivo doći. Podsjeća i da su poskupljenja na ovim prostorima već odavno postala dio svakodnevnice, te da će novi talas biti samo „šlag na gorkoj torti“, koji će građani ponovo morati da „pojedu“.
Prema njegovom mišljenju, dio odgovornosti snose i same vlasti, koje ne uspijevaju da se efikasno izbore sa stalnim rastom cijena. On upozorava da su mnoga poskupljenja neopravdana i da često predstavljaju rezultat trgovačke pohlepe, a ne realnih tržišnih kretanja.
Gavran ističe da bi produžavanje rata na Bliskom istoku moglo dodatno pogoršati ekonomsku situaciju. U tom slučaju, kako kaže, čitav svijet, pa samim tim i BiH i Republika Srpska, mogli bi se suočiti sa ozbiljnim energetskim, ekonomskim i egzistencijalnim izazovima koji bi doveli do novog pada kupovne moći stanovništva.
Najgori scenario bio bi, kako ističe, da se sukob produži u nedogled, što bi imalo nesagledive posljedice po globalnu ekonomiju. Potencijalno rješenje za Evropu, dodaje, moglo bi biti ukidanje sankcija na rusku naftu.
– Ako bude razuma, to će učiniti. Ako ne, onda će biti po onoj staroj narodnoj: „ko preživi, pričaće– poručio je ovaj ekonomista.
Da ekonomska situacija već izvjesno vrijeme nije nimalo povoljna pokazuju i najnoviji statistički podaci. Prema podacima Zavoda za statistiku Republike Srpske, promet u maloprodaji u januaru 2026. godine doživio je oštar pad, što ukazuje da građani troše sve manje, prije svega zbog rasta cijena osnovnih životnih namirnica.
Ukupan promet u trgovini na malo u januaru je smanjen za oko dvadeset procenata u odnosu na decembar 2025. godine. Najveći pad zabilježen je u kategoriji hrane, pića i duvana, gdje je prodaja smanjena za čak 25,4 odsto.
Prema riječima Gavrana, dio ovog pada može se objasniti sezonskim faktorima, jer je decembar tradicionalno mjesec pojačane potrošnje zbog novogodišnjih i božićnih praznika.
Ipak, nastavak pada potrošnje i u januaru, uprkos brojnim slavskim proslavama, ukazuje da postoje i drugi faktori koji ograničavaju potrošnju. Jedan od najznačajnijih je, kako navodi, pad kupovne moći građana usljed kontinuiranog rasta cijena osnovnih životnih namirnica i usluga.
Statistički podaci potrošačkih cijena pokazuju da su cijene hrane i bezalkoholnih pića tokom 2025. godine značajno porasle. U maju su one bile u prosjeku za oko deset procenata više nego u istom mjesecu 2024. godine, što je bio najveći porast među osnovnim kategorijama potrošnje domaćinstava. Tokom ljeta, u junu i julu, rast cijena hrane nastavio je da bude visok i iznosio je oko 10,8 odsto na godišnjem nivou. Na kraju godine, u decembru, hrana je bila oko 5,3 odsto skuplja nego u decembru 2024. godine.
Koliko su troškovi života porasli pokazuju i podaci o sindikalnoj potrošačkoj korpi. Ona je u januaru 2026. godine iznosila 2.835 KM. Najveći dio troškova odnosi se na prehranu, koja iznosi 1.298 KM i čini 45,81 odsto ukupne potrošnje domaćinstva. U odnosu na januar 2025. godine, kada je sindikalna potrošačka korpa iznosila 2.682 KM, vidljivo je povećanje ukupnih troškova za 153 KM, odnosno oko šest procenata. Najveći rast zabilježen je u kategoriji prehrane i odjeće i obuće, dok su ostale kategorije imale umjeren ili minimalan porast.
To direktno ograničava slobodnu potrošnju i utiče na smanjen promet u maloprodaji. Domaćinstva su, zbog sve tanjih kućnih budžeta, očigledno počela pažljivije planirati svoju potrošnju i usmjeravaju novac prvenstveno na najneophodnije troškove.
Ono što dodatno zabrinjava jesu upozorenja finansijskih institucija da bi rat na Bliskom istoku mogao pokrenuti novi talas inflacije koji bi uzdrmao globalnu ekonomiju. Na to je ukazala i direktorka Međunarodnog monetarnog fonda Kristalina Georgijeva, navodeći da bi rast cijena nafte od deset procenata, ukoliko bi trajao godinu dana, povećao globalnu inflaciju za oko 0,4 procentna poena i usporio privredni rast za 0,1 do 0,2 procenta. Ona je upozorila da su zaštitni mehanizmi mnogih država već oslabljeni nakon prethodnih ekonomskih potresa, te da su posebno ranjive zemlje koje uvoze naftu, ekonomije sa niskim prihodima i države sa visokim javnim dugom. Georgijeva je pozvala vlade da pažljivo prate kretanja cijena i deviznih kurseva, kao i da tokom perioda ekonomskog rasta obnavljaju fiskalne rezerve kako bi bile spremnije za buduće krize.
Dodatnu neizvjesnost izazivaju i poruke iz energetskog sektora Persijskog zaliva. Prema upozorenjima katarskih zvaničnika, naftne kompanije u regionu mogle bi u narednim danima proglasiti višu silu zbog sukoba na Bliskom istoku.
Ukoliko bi došlo do potpunog prekida isporuka, povratak normalnim tokovima snabdijevanja mogao bi trajati od nekoliko nedjelja do nekoliko mjeseci. U takvom scenariju cijena sirove nafte mogla bi dostići i 150 dolara po barelu u naredne dvije do tri nedjelje, posebno ako brodovi i tankeri ne budu mogli prolaziti kroz ključni Ormuski moreuz, koji povezuje najveće proizvođače nafte iz Persijskog zaliva sa Omanom i Arapskim morem.