U gradu koji ima rijeku kakav je Vrbas veliki broj je onih koji i danas zavise od kišnice i cisterni. Na samo pola sata od centra grada, voda je veoma skupi luksuz. Dok je jedni troše bez razmišljanja, drugi moraju da čekaju i plaćaju skupe kubike.

edan status na Fejsbuku pokazao je ogromnu razliku između onih koji imaju vodu i onih koji moraju da kupuju cisterne. I u finansijskom smislu. Na štetu onih koji vodovodne cijevi nemaju.

Novinar Aleksandar Trifunović nedavno je ogolio ovaj problem, podijelivši svoje iskustvo iz naselja Jagare. I iznio jasnu računicu koja pokazuje razmjere ekonomske diskriminacije građana koji nisu priključeni na vodovodnu mrežu.

Dok kubik vode preko zvanične gradske mreže u Banjaluci košta 1,58 KM, dostava cisternom jedno domaćinstvo košta čak 7 KM po kubnom metru. To znači da građani koji nemaju priključak istu količinu vode plaćaju gotovo pet puta skuplje, što za prosječnu četvoročlanu porodicu koja troši oko 20 kubika mjesečno predstavlja ogroman udar na budžet i trošak od oko 140 KM, umjesto regularnih tridesetak maraka. I on je uplatio dovoz 5 kubika vode.

-Tako to u mom kraju u brdima funkcioniše decenijama, na vrhu Jagara gradske vode nema. Nikad je nije ni bilo. Bizarno je da je plac doslovno iznad ’Vodovoda’. Projektima ’Voda 2’ i ’Voda 3’, finansiranim sredstvima EU, ovaj problem je odavno trebao biti riješen, ali kraju radova se još ne nazire trag – navodi on u svojoj objavi na Fejsbuku. Njega će 5 kubika vode koštati 35 KM. Voda u Banjaluci, tamo gdje postoji vodovodna mreža, košta 1,58 KM po kubnom metru. Za one koji nemaju priključak, voda je skoro 5 puta skuplja.

-Meni ova voda treba povremeno i ova računica mi ne pada teško. Ne zavisim od cisterne svakog jutra i dana. Ovo naručujem ljeti, samo da premostim sušne mjesece. Šta li je sa banjalučkim porodicama koje u 21. vijeku još nemaju vodu u kući u kojoj žive svoj svakodnevni život i potrebe? – navodi on, između ostalog, u objavi. Njegova kalkulacija govori da četvoročlana porodica mjesečno potroši oko 20 kubika. Oni koji imaju gradsku vodu to plaćaju oko 31 KM, ali oni koji kupuju cisterne, to je 140 KM.

-I gdje smjestiti toliko vode, kako je filterisati, koji su dodatni troškovi? To je ozbiljan udar na kućni budžet, pogotovo za ljude koji žive skromno, često od poljoprivrede i stočarstva. To nije komunalna usluga. To je kazna i diskriminacija –  ističe on.

Njegova objava izazvala je reakciju. I pokazala da ovo nije samo problem domaćinstava na periferiji ili selu. U jednom komentaru ispod njegove objave opisan je situacija iz ulice Koste Vojinoviće koja vodi prema najpoznatijem banjalučkom izletištu, Banj brdu.

–Ljudi nemaju gradski vodovod. Imamo samo prazna obećanja, a 5 kubika vode plaćamo 35 KM. Ne, naravno da ne mogu isporučiti jednom domaćinstvu više od 5 kubika mjesečno. Ljeti je posebno teško, jer nema kiše za wc šolju. Ovo je na 20 minuta od centra, pješle. Sramotno je da nas pozovu na sastanak u vezi vode u MZ i onda to u stvarnosti bude samo prezentacija neke od mnogih stranaka.Tako da i da imate gdje smjestiti 20 kubika vode koja je realno potrebna četveročlanoj porodici, nije dozvoljeno više od 5 kubika mjesečno – jedan je od komentara na Trifunovićevu objavu.

U drugom se navodi kako vode nemaju 10 godina, a od centra grada su 17 kilometara.

-Moja žena, dijete od skoro dvije godine i ja živimo u Dragočaju, prema Stranjanima. Od centra grada sam 17 km i nemam vode već 10 godina. Od kada se dijete rodilo, ovu uslugu koristimo jednom mjesečno. Komšije i ja smo 10 godina u toj borbi, staroj vlasti, novoj vlasti, vode i dalje nema. Vjerovatno nas je malo na ovom potezu, oko 250 ljudi, nismo “isplativi”. Nadam se da će se problem riješiti , jednog dana… – navodi se u komentaru.

I stiže još jedno ljeto gdje su mnogima kanta i plastično bure jedini stvarni vodovod koji radi.

Oznake:

Banja Lukanestašica vode